Manastir Ježevica kod Čačka

A kad čula Jelica đevojka,
te iziđe pred bijele dvore,
odmah przna svoga mila brata,
pa mu pade mlada oko vrata,
roni suze niz bijelo lice;
a tješi je bane Milutine:
„Nemoj, sestro, više tugovati!
Ta dosta si mlada tugovala,
u rukama Duke zulumćara.“
Te s’ đevojka malo utješila,
dovede mu dva nejaka sina,
ode bane đecu milovati,
a Jelici tiho govoriti:
„Otvori mi prebijelu kulu!“
Al’ mu sestra tiho odgovara:
„Kučka jedna, a ne snaha moja,
od kule je ključe odnijela,
i otišla s Dukom zulumćarom
ka Trojici prebijeloj crkvi!“
Kad je bane sestru saslušao,
on podviknu trideset delija,
te na kuli obiše kapiju.
Ban se penje na bijelu kulu
te otvora popete sepete,
nađe bane đečine haljine:
od kadive zelene dolame,
i nađe im tanke preobuke,
on obuče dva nejaka sina
i Jelicu svoju milu seju,
pa on obi Dukine podrume,
napoji ih vinom crvenijem,
a narani ljebom bijelijem,
pa ih posla u mermer-avliju,
da s’ igraju mladi po avliji,
a on sakri konje u podrume,
a delije na bijelu kulu;
ode gledat sa bijele kule
šta mu đeca po avliji rade,
i šta će im Duka učinnti
kada s ljubom u avliju dođe.
Malo bilo, zadugo ne bilo,
al’ eto ti Duke Hercegovca
sa njegovom ljubom Ikonijom;
kako viđe dva banova sina,
on potrže pletenu kandžiju,
ode ćerat đecu po avliji.
Ali skoči bane sa čardaka,
viknu bane trideset delija,
opkoliše Duku zulumćara,
šćahu njega živa uvatiti;
no se ne da Duka uvatiti,
trže sablju u desnicu ruku,
dvije banu pogubio sluge.
Kad to vnđe bane Milutine,
on udari Duku zulumćara
sa svojijem pernim buzdovanom,
udari ga u čelo junačko,
Duka pade u zelenu travu,
Duka pade, a bane dopade,
koliko mu krvi žedan bješe,
sabljom manu, ods’ječe mu glavu.
To kad viđe ljuba Ikonija,
stade bjegat mlada niz avliju.
Ne dadoše dva banova snna,
veće odmah kuju uvatiše,
u ruke je banu dodadoše.
Bane viknu na svoje delije,
donesoše b’jelu krpu platna,
zališe je lojem i katranom,
pa uviše kuju Ikoniju
savrh glave do zelene trave,
pa on sjede piti rujno vino,
a njoj rusu kosu zapališe.
Kad dogore dolje do očiju,
ona s’ moli banu Mnlutinu:
„Gospodaru, bane Milutnne,
ne daj, bane, tvoje oči čarne,
dosta si ih puta poljubio!“
Aln veli bane Milutine:
„Dok ljubio, dotle i branio,
sad nek brani Duka zulumćaru!“
Kad dogore do bijelih dojki,
ona zove dva nejaka sina:
„Đeco moja, ako Boga znate,
vi ne dajte dvije b’jele dojke,
dosta su vas ml’jekom zadojile
i ludijeh dosad odranile!“
Ali veli dvoje đece ludo:
„Jesu, majko, al’ je skupo stalo
ta dvoreći Duku zulumćara
goli, bosi za tri godinice!“
Tako zgore kučka Ikonija
savrh glave do zelene trave.
Bane skoči od zemlje na noge,
te Dukinu poharao kulu,
odnese mu blago i oružje,
i odvede konje i sokole,
zapali mu prebijele dvore,
pa otide novoj banovini,
štono mu je care poklonno
vojujući po zemlji Bugarskoj;
namjesti se bane Milutine
u Maglaja, bijeloga grada.
Tu mu dođe zemlja Bosna slavna
V od Bosne tridest kapetana,
te se mladi banu pokloniše.
Ban udade sestricu Jelicu
u pitomu varoš Đakovicu
za sokola Brđanina Pavla,
a oženi dva nejaka sina
spreko mora otud od Latina:
steče bane mloge prijatelje.
Bog mu dao sa životom zdravlje!
Nama, braćo, na sretno veselje!
To velimo da se veselimo,
ne bi li nas i Bog veselio!

Booking.com

Eduard Jovanovic

Dizajner, web developer i ilustrator. Zaljubljenik u prirodu i putovanja. Osnivač reSabi Media grupe.