A kad Duki sitna knjiga dođe,
te on viđe što mu knjiga kaže,
on ne kupi kićenijeh svata,
već se spremi na bijeloj kuli,
udri na se dibu i kadivu,
pa se skide niz bijelu kulu,
ode pravo u donje podrume,
te opremi debela kulaša,
pa se njemu na ramena baci,
ode pravo preko Bosne slavne
dokle stiže Drini valovitoj,
zdravo Drinu vodu prebrodio,
a maši se lomna Vlaha Starog,
dokle dođe do Užica grada,
pa se spusti u Požegu ravnu
ka banovu dvoru bijelome,
pred dvorom mu odsjede kulaša,
a srete ga gospođa banica,
ruke šire, u lica se ljube,
uzeše se za bijele ruke,
otidoše na tanke čardake,
ugosti ga gospođa banica
sa šećerli kavom i rakijom,
pa doziva svoje vjerne sluge,
ovako im mlada govorila:
„Čujete l’ me, moje vjerne sluge,
pazite mi moga gospodara,
gospodara, Duku Hercegovca,
bolje nego starog Milutina!“
Tako stade za petnaest dana,
dok se spremi mlada banovica,
pa pokupi sve banovo blago,
odnese mu svijetlo oružje,
odvede mu dva konja viteza,
zarobi mu dva nejaka sina
i sa šnjima sestricu Jelicu,
ode s Dukom u Hercegovinu.
Tako bilo, zadugo ne bilo,
glas otide od usta do usta,
dokle začu bane Milutine,
a on skoči na noge lagane,
ode pravo caru čestitome,
na jutru mu nazva dobro jutro,
a bolje mu care privatio:
„Dobro dođe, bane Milutine!
Što si, bane, tako uranio ?
A što li si, sine, neveseo?“
Poklanja se bane do zemljice,
ljubi caru ruku i koljeno,
pa mu ode smjerno govoriti:
„Gospodaru, silan car-Stevane,
evo ima četiri godine,
kako s tobom, care, vojujemo
po Bugarskoj, po zemlji prokletoj,
a moje sam dvore ostavio
i banicu ljubu Ikoniju,
pa sad čujem da se preudala,
i b’jele mi dvore poharala
sa nekakim Dukom Hercegovcem,
dva mi mlada zarobila sina
i Jelicu moju milu seju,
sve odveo u Hercegovinu,
moje b’jele dvore batalio;
ostalo mi devet vinograda
nerezani i neokopani,
ne melje mi devet vodenica,
no ih kuja svijeh rasprodala,
porušila moju zadužbinu,
ta lijepu crkvu Ježevicu;
no ti s’ molim, mili gospodaru,
pusti mene do bijela dvora,
da obiđem prebijele dvore,
da povratim moje mlogo blago
a i moja dva nejaka sina
i sestricu Jelicu đevojku;
da s’ osvetim Duki zulumćaru,
da mu vratim žalost za sramotu.“